Author: Admin
Začeci “zabavišta” u našem selu potiču još od davne 1945. godine.
Oj Laćarku, selo moje milo,u tebi je uvek lepo bilo,od kad sam se u tebi rodio,i prvi put kroz tebe hodio.Volim polja, tvoje njive plodne,livade i vinograde rodne,i obalu pokraj reke Saveza kupače velike i male,da s’ kupaju, da se odmaraju,i o selu pesme da stvaraju.Vojvođansko selo si najveće,puno znanja, ljubavi i sreće.U tebi su sva deca vesela,uživaju blagodeti sela,blagodeti rođenog Laćarka,tako bilo od samog postanka.Imaš školu, zdravstvenu stanicu,pa i Sremsku, najlepšu ulicu.Laćarak je selo najmilije,za meštane mlađe i starije. Miloš Šuljmanac,januara, 1998.god. Posebnu zahvalnost dugujemo učiteljici Ružici Spasojević koja je ovu i ostale pesme objavila u Zborniku pesama o…
Odmah 1914. godine, čim se zaratilo, austrijske vlasti su izvršile mobilizaciju svih muškaraca koji su bili sposobni za vojsku. Laćarcima je najteze padalo što su morali ići na front protiv Srba ili Rusa. Dosta njih je izlaz našlo u predaji Rusima, te su na taj način ipak išli u borbu protiv austrougarske vojske. Obzirom da su Srbi pokazali da su nesigurni carski vojnici, Austrijanci dovode nemačke trupe 1915. godine. Naše trupe se prebacuju na italijanski front, nakon čega sledi predaja Italijanima u nadi da će Austrija što pre doziveti poraz i slom. Odlaskom zdravih i jakih muškaraca selo ostaje bez…
U znak sećanja na značajne događaje i ličnosti u Laćarku su podignuta spomen obelezja: Spomenik žrtvama II svetskog rata je podignut 1986. godine. Nalazi se u samom srcu sela, u neposrednoj blizini centra i mesne zajednice. LebarnikLebarnik je hrabar bio,za slobodu krv je lio.Pogin’o je hrabar, smelo,braneć’ zemlju, svoje selo.Lebarnik je junak pravi,njegovo se ime slavi.Ostalo je jos sa namakroz Laćarak da odzvanja Kovač Heroj moga mestaznano mu je imeKovačom ga zovuponosi se time.Pre rata je konje potkivaoseljanima kola opravljao.A u ratu kao vidra pravafašistima on okove stavlja.
Laćarak,Veliko srce,Radosna pesma,Skrivena nada seljaka,Selo asfalta i sokaka.Laćarak,Žito zrelo,Kukuruz žut,Mirisna livada,Selo puno rada.Deco Laćarka,Zadatak imate,Da svom rodnom selu,Lepši izgled date. Milenko Jovanović,decembra, 1997.god. Posebnu zahvalnost dugujemo učiteljici Ružici Spasojević koja je ovu i ostale pesme objavila u Zborniku pesama o Laćarku 1998. godine. Ovaj Zbornik je posvećen 265. godišnjici rada osnovne škole u Laćarku (1773. – 1998.)
Na 3×3 basket turniru koji se održao u Martincima učestvovale su dve ekipe iz Laćarka. Ekipa “3×3 Laćarak luđi” je nakon žustre borbe sa jednim od favorita tirnira ispala u četvrtfinalu, dok je ekipa “3×3 Laćarak” prošla u polufinale.Pobednici turnira su ekipa “Arvaji” koja dolazi iz Novog Sada. Drugo mesto je zauzela ekipa “Sirmium 3×3”, dok su naši Laćarci zauzeli treće mesto. Zahvaljujemo se domaćinima turnira koji su se zaista potrudili i obezbedili sve neophodne uslove da bi se turnir održao. Posebno pohvaljujemo rad jednog od najmlađih organizatora, Đorđa Simanića.
Kraj Laćarka teče reka Sava,lepotica to je naša prava.Fruška gora i ravnica plodna,vredni ljudi i zemljica rodna.Pruga naša spaja nas sa svima,slavlja, sreće za sve ljude ima.U Laćarku naša škola mila,mnogo znanja deci podarila.Nigde lepše neg’ u našoj školi,nema onog ko Laćarak ne voli.Zato volim svoj rodni kraj,selo Laćarak, moj zavičaj. Dolores Đaković,februara, 1998.god. Posebnu zahvalnost dugujemo učiteljici Ružici Spasojević koja je ovu i ostale pesme objavila u Zborniku pesama o Laćarku 1998. godine. Ovaj Zbornik je posvećen 265. godišnjici rada osnovne škole u Laćarku (1773. – 1998.)
Mladi i talentovani basketaši iz Laćarka osvojili su 3.mesto na odlično organizovanom basket turniru u Drenovcu.
Svaki dan kad pođem u školupo mene svrati moj mlađi brat,torbe na leđa, ruku za ruku,pa prošetamo kroz naš Laćarak.Mnogo je dece u našoj školi,tu svako ima svoju čitanku,čitamo, pišemo i lepo nam jeu našoj školi u Laćarku.Moje je selo široko, sremsko,puno je dobrih ljudi i đaka,za mene nema od njega dražegi nema boljeg od Laćarka.Volim kad idem na letovanjeili na neki drugi boravak,ipak me najviše obradujepovratak u moj Laćarak. Milica Cikuša,januara, 1998.god. Posebnu zahvalnost dugujemo učiteljici Ružici Spasojević koja je ovu i ostale pesme objavila u Zborniku pesama o Laćarku 1998. godine. Ovaj Zbornik je posvećen 265. godišnjici rada…
Laćarak je na početku XX veka, 1900. godine imao 3890 stanovnika. Selo je u to vreme imalo opštinu, školu, tri kafane, pet dućana, tri brijača, dva mesara, dva kolara i dva obućara. Glavna ulica u selu nosila je naziv “Drum”. Ulica je bila kaldrmisana i sredinom i pored kuća. Svi ostali “šorovi” bili su nekaldrmisani, pa je u selu čim padne kiša bilo takvo blato da ljudi nisu mogli preći na drugu stranu. Ali, oni su našli rešenje i za taj problem. Bacali su kukuruzovinu po blatu i tako pravili staze. Govorilo se da su “Sremcima krave jele trotoar” i…